video   
video zip file

Draga moja subraćo, kao i uvijek, srdačno vas pozdravljam.
Nedavno sam se vratio sa proslave Sjetskog dana mladih
u kojem su, među ostalim, naši mladi sastavili jednu izjavu
o njihovom iskustvu Godine Milosrđa.
A ja sam vam napisao jedno pismo, koje ste primili prije tri tjedna, pod naslovom:
“Milosrdni kao Otac. Salezijansko iščitavanje jubilarne godine”.
Želim se osvrnuti upravo na sve to.

U prvom redu, želim vam reći da govoriti o milosrđu
u kontekstu ove godine koju nam je predložio Papa Franjo
iznad svega znači osjetiti i prepoznati da je Bog Milosrđe,
da je božje ime Milosrđe, kako je to naš Papa na poseban način rekao.
A to se, po mome viđenju, prevodi u nekoliko konkretnih posljedica koje mogu biti sljedeće:
na prvom mjestu, željeti ovo milosrđe koje nam od Boga dolazi,
tražiti ga, moliti za njega, za naš vlastiti život kako bismo ga zatim mogli ponuditi drugima,
kako bismo mi mogli biti milosrdni kao Otac.
Istovremeno ima jedan element koji smatram jako važnim:
u pismu kažem da su naše prisutnosti u svijetu raspršene u mjestima pogođenim bolju,
patnjama, ratovima, ponekad dramom izbjeglištva…
Osobe koje žive u velikom siromaštvu, koje trpe glad
ili koje, u drugim krajevima svijeta, boluju od velike ksenofobije ili izraženog rasizma.
Milosrđe za nas znači da ne možemo ostati indiferentni pred tom stvarnošću.
Moramo dati odgovore na tu stvarnost.

Druga stvar koju vam želim priopćiti,
a o tome govorim i u pismu, je sljedeća. A to isto kažu i mladi…
prevesti riječ milosrđe u našu svakodnevicu
znači nastaviti izabirati živjeti život s radošću,
znači uistinu se pobrinuti o obiteljskom duhu, kao o nečemu što je nama vlastito.
To znači da se Preventivni sustav,
koji je prije svega sustav odgoja i življenja vjere i života,
mora konkretno prevesti u humane odnose među nama,
istkane poštivanjem i povjerenjem sa strane djece i mladih
koji se moraju osjetiti uistinu voljenima.
Sve ovo je vlastiti i karakteristični dio našega poslanja i djelovanja.

I na kraju u pismu kažem – i zato vas pozivam da ga pažljivo čitate -
da kad govorimo o milosrđu moramo milosrđe prevesti u pravednost u našim ambijentima.
To znači da pravednost mora biti kriterij i prvotni izbor u našim kućama,
u načinu ophođenja s osobama koje su s nama u našim djelima,
u načinu kojim ih tretiramo, kako ih pozdravljamo i kako ih prihvaćamo,
u pravednim plaćama koje im dajemo za posao koji rade…
Ukratko, salezijanska kuća bi morala imati posebnu klimu u ovim stvarima po kojima se raspoznajemo.
Kako ja to vidim, to je pravi salezijanski način
pravi don Boscov način ostvarenja i prevođenja biti „Milosrdni kao Otac“.

Gospodin neka nas blagoslovi a Pomoćnica neka nas prati na tom putu,
uvijek pod Don Boscovom zaštitom.
Do skora, draga moja Subraćo, i hvala.